Nogometni leksikon
    projekt    abecedarij    tražilica    galerija    kontakt

mali nogomet. Za pravo na izum malog nogometa dugo su se i vrlo žestoko borili Brazilci i Urugvajci. Brazilci su tvrdili da je mali nogomet nastao na ulicama São Paula te na glasovitoj Copacabani, gdje se igralo »na dva mala gola« otkako je nogometna lopta stigla u Brazil. Nakon temeljite rasprave, za izumitelja malog nogometa priznat je Juan Carlos Ceriani. Taj urug. nogometni trener prvi je imao jasnu viziju nove loptačke igre, koju je 1930. predstavio na šport. natjecanju mladih kršćana u Montevideu. Ceriani je predstavio inačicu »five a side« (pet protiv pet), koja se pokazala vrlo dinamičnom, atraktivnom i posebno prikladnom jer nije tražila velik prostor. M. n. vrlo se brzo širio svijetom, igru su prvotno svi doživljavali kao neobveznu i ugodnu rekreacijsku zabavu. Univerzalna pravila nisu postojala. M. n. igrao se na košarkaškim, rukometnim i hokejaškim igralištima, vrata su bila vrlo mala ili širine 3 do 5 metara, a u polju se igralo s petoricom do sedmoricom igrača. Prva pravila objavili su 1936. Brazilci, ali kako nije bilo organizacije koja bi skrbila o novoj nogometnoj disciplini, nisu postala obvezujuća. Prvo međunar. malonogometno natjecanje održano je 1965. Bilo je to prvenstvo Juž. Amerike koje su osvojili Paragvajci. Do 2000. održano je još 13 prvenstava Juž. Amerike, a pobjednik je uvijek bio Brazil. Brazilci su vladali i ostalim natjecanjima, što su se počela pripremati u Sjev. i Juž. Americi. Potpunu nadmoć dokazali su i pobjedama na Panameričkom kupu 1980. i 1984. M. n. postao je u Juž. Americi toliko rasprostranjen i popularan da se u 1970-ima pojavila potreba za jakom organizacijom. Stoga je 1971. u Brazilu utemeljena FIFUSA (Međunarodni savez za dvoranski nogomet). Novoutemeljena organizacija priredila je 1980. I. SP. Natjecanje je održano u São Paulu, a pobjednik je bio Brazil, ispred Paragvaja i Urugvaja. Svoje su umijeće u malom nogometu demonstrirale glasovite zvijezde velikih terena, Pelé, Rivelinho, Falcao i Zico. Malonogometnoj organizaciji prilazilo je sve više novih zemalja, u igru su se sve više počeli uključivati Europljani. Drugo svj. prvenstvo odigrano je 1985. u Madridu, a treće 1988. u Australiji. U okviru FIFA-e postalo je jasno da se ne može zanemarivati rastuće zanimanje za mali nogomet. Uočivši da bi joj FIFUSA mogla postati suparnicom, FIFA je 1988. odlučila preuzeti punu jurisdikciju nad malim nogometom te je 1989. u Nizozemskoj organizirala svj. prvenstvo u tzv. futsalu, a prvi svj. prvak postao je Brazil. Za služb. naziv igre uzet je futsal pod kojim se mali nogomet igrao na amer. kontinentu. Ta je kovanica nastala spajanjem španj. riječi futbal (nogomet) i sala (dvorana). Pravilima futsala definirano je da igralište mora biti dugačko od 38 do 42 m te široko od 18 do 22 m. Kazneni udarci izvode se sa šest metara, svaka momčad ima u igralištu petoricu igrača, broj »letećih« izmjena tijekom utakmice je neograničen, igra se s loptom broj 4 ograničenog odbijanja, prekid se mora izvesti za 4 sekunde, a zabranjeni su klizeći startovi te igra tijelom na tijelo. FIFA je pravilima igre potpuno zaštitila vještinu igrača, tehniku, hitrinu i dinamičnost igre, inzistirajući na dosljednom poštovanju načela kako futsal mora biti takav »da svaka akcija donosi šansu za gol«. Nakon što je FIFA preuzela skrb nad malim nogometom, popularnost igre je porasla. U kvalifikacijama za IV. SP, koje se 2000. igralo u Gvatemali, sudjelovale su 64 zemlje, a put do završnice V. SP-a 2004. na Tajvanu tražilo je već oko 90 nac. reprezentacija. FIFA organizira i druga međunar. natjecanja. Pozornost privlače i kontinentalna prvenstva, FIFA-ini turniri, svj. studentska prvenstva, Interkontinentalni kup, turnir prvaka te Kup četiriju nacija (Nizozemska, Italija, Španjolska i Belgija). Eur. prvenstva igraju se od 1999., a u Europi se igra i UEFA-in Futsal kup, u kojemu sudjeluju pobjednici nac. prvenstava. Postoje i vrlo dobro organizirane nac. profesionalne lige u Rusiji, Portugalu, Italiji, Brazilu, Argentini i Španjolskoj. Na pojavu malog nogometa dobro je reagirala i Azija, pa profesionalnu malonogometnu ligu ima i Iran, koji je 1992. igrao u polufinalu SP-a, a osnutak profesionalnih liga razmatra se u Japanu, Maleziji i Tajlandu.

Svjetska malonogometna prvenstva
Nizozemska 1989.
 
 
Finale
 
Brazil – Nizozemska 2 : 1
 
3. SAD
 
4. Belgija
Hong Kong 1992.
 
 
Finale
 
Brazil–SAD 4 : 1
 
3. Španjolska
 
4. Iran
Španjolska 1996.
 
 
Finale
 
Brazil–Španjolska 6 : 4
 
3. Rusija
 
4. Ukrajina
Gvatemala 2000.
 
 
Finale
 
Španjolska–Brazil 4 : 3
 
3. Portugal
 
4. Rusija
 
5. Hrvatska
Europska malonogometna prvenstva
Španjolska 1999.
 
 
Finale
 
Rusija–Španjolska 3 : 3 (4 : 2, šesterci)
 
za 3. mjesto
 
Italija–Nizozemska 3 : 0
Rusija 2001.
 
 
Finale
 
Španjolska–Ukrajina 2 : 1
 
za 3. mjesto
 
Rusija–Italija 2 : 1
Italija 2003.
 
 
Finale
 
Italija–Ukrajina 1 : 0
 
3. Španjolska
 
4. Češka

Mali nogomet u Hrvatskoj postoji otkad se počeo igrati i veliki nogomet. Budući da se nije moglo uvijek i svagdje igrati 11 protiv 11, bilježeni su i ogledi manjih skupina nogometaša. Naravno, na početku XX. st. mali nogomet u Hrvatskoj bio je daleko od bilo kakve institucionaliziranosti. Iako je J. C. Ceriani još 1930. izmislio sustav »pet protiv pet«, u Hrvatskoj se igralo »sedam protiv sedam«. Dugo vremena u Hrvatskoj se mali nogomet shvaćao isključivo kao dodatak velikom, te kao rekreacijska disciplina za one koji ne igraju veliki nogomet. Malom nogometu u Hrvatskoj veću težinu pokušali su dati nogometni djelatnici V. Medved i A. Pavlović, koji su 1957. izradili prva pravila. Prema njima se u organizaciji HNS-a u Zagrebu 1962. odigralo I. pionirsko prvenstvo Hrvatske u malom nogometu. Još prije toga, 1959., održan je i veliki turnir u malom nogometu u organizaciji nižerazrednoga zagrebačkoga kluba TIL. Glavninu malonogometnih natjecanja činili su bezbrojni turniri za koja su pravila stvarana »ad hoc« i na kojima se najčešće igralo »šest protiv šest«. Tek 1987. u HNS-u je osnovana Komisija za mali nogomet. U 1980-ima hrv. klubovi nizali su naslove prvaka na neslužbenim prvenstvima Jugoslavije. Prvaci su bili Grahorova, Kutina i Uspinjača. God. 1988. odigrano je prvo prvenstvo Hrvatske po FIFA-inim pravilima. Natjecalo se 12 klubova, a prvak je bila Kutina. Uspinjača je bila najbolja 1989. i 1990. Ujesen 1991. počelo je službeno natjecanje registriranih klubova Hrvatske prema naputcima FIFA-e i UEFA-e. Utemeljena je jedinstvena liga, a prvi hrv. prvak bila je zagrebačka momčad Uspinjača Svjetlovod. Nakon klupskih, krenule su i reprezentativne akcije. God. 1994. Hrvatska je nastupila na malom svj. prvenstvu u Italiji, a 1995. igrala je prve kvalifikacije za SP. Najbolji rezultat hrv. malonogometne reprezentacije je 5. mjesto na SP-u u Gvatemali 2000. Taj odličan rezultat izborili su Butigan, Jukić, Gričar, Grdović, Delpont, Martić, Tomičić, Malvasija i Dervišagić.

Prvaci Hrvatske
1992. Uspinjača Svjetlovod Zagreb
1993. Uspinjača Svjetlovod Zagreb
1994. Sokoli Samobor
1995. Uspinjača Ferax Zagreb
1996. Uspinjača Ferax Zagreb
1997. Split 1700
1998. Promet Orkan Zagreb
1999. Pepsi Glama Zagreb
2000. Glama Brijeg Zagreb
2001. Split 1700
2002. Split Gašperov
2003. Split Gašperov

Pobjednici natjecanja za kup
1994. Foto Ante Stojan Split
1995. Glama Brijeg Aurum Zagreb
1996. Uspinjača Ferax Zagreb
1997. Uspinjača Zagreb
1998. Square Dubrovnik
1999. Orkan Zagreb
2000. Glama Brijeg Zagreb
2001. Split 1700
2002. Split Gašperov
2003. Split Gašperov

 
First
Prev
Slika 1 od 3
Next
Last

malonogometna reprezentacija Hrvatske, 1994.
First
Prev
Slika 1 od 3
Next
Last