Torcida

Torcida, navijačka skupina splitskoga Hajduka. Ime prema braz. navijačkim skupinama, a označava navijanje svim mogućim akustičnim sredstvima za pobjedu svoje momčadi. Gl. slogan skupine: Hajduk živi vječno. T. je najstarija navijačka skupina u Hrvatskoj. Osnivanju Torcide prethodilo je organizirano navijanje još od osnivanja Hajduka 1911. (slogan: »Hip-hip hura, Hajduk–Calcio devet prema nula«). Prvi organizirani odlazak navijača na domaće gostovanje zabilježen je 1927. (protiv HAŠK-a u Zagrebu), a na inozemno gostovanje 1936. (protiv Rome u Rimu). Torcidu su osnovali 1950. zagrebački studenti, većinom Dalmatinci, prije odlučujućeg susreta za drž. prvaka između Hajduka i Crvene zvezde, odigranog 29. X. 1950. (utakmicu je dobio Hajduk i osvojio prvenstvo bez poraza). Nakon te utakmice partijske i drž. strukture, na osobnu intervenciju Milovana Đilasa, represivno nastupaju prema Torcidi i njezinim pripadnicima. Igrači i rukovodstvo Hajduka partijski su kažnjeni, pojedini pripadnici Torcide pritvoreni su i sudski gonjeni, a drugi (npr. jedan od gl. organizatora i inicijatora Vjenceslav Žuvela) osuđeni na zatvorske kazne. Zatim je došlo do obustave djelovanja Torcide, ali ne i do prekida organiziranog navijanja, pa Hajduk ima veliku potporu navijača, čak i u 1960-ima, kada je igrao slabo i čak se nekoliko puta nalazio pred ispadanjem iz I. lige. Potkraj 1970-ih godina mladi Hajdukovi navijači organiziraju se u grupu nazvanu Nesvrstani, da bi 1980. došlo do obnavljanja imena Torcida. Na utakmici protiv Hamburger Sport Vereina u Splitu 1980. Torcida priređuje nezaboravno navijanje. Taj je događaj ostao toliko istaknut u pamćenju navijača da poneki dijele vrijeme navijanja na ono prije, i na ono poslije te utakmice. Sred. 1980-ih Torcida se omasovljuje, što prati i formiranje drugih navijačkih skupina u državi. Poč. Domovinskog rata pripadnici Torcide aktivno se uključuju u obranu Hrvatske, mnogi su poginuli ili su ranjeni. Spomen-ploča na sjev. strani poljudskog stadiona nosi imena 27 pripadnika Torcide poginulih u borbi za neovisnost Hrvatske. Pripadnike Torcide karakterizira izrazito poistovjećivanje s Hajdukom (slogan: »Za te smo se rodili, za te ćemo i umrit.«), koje se iskazuje podjednako i prilikom uspjeha i neuspjeha (»U radosti i u bijesu, uvijek vjerni bijelom dresu.«). Osim brojnih podskupina Torcide organiziranih po splitskim četvrtima (Bačvice, Brda, Meje, Mertojak, Radunica, Split 3 itd.), brojne podružnice Torcide organizirane su kako u zemlji (Zagreb, Rijeka, Makarska, Zadar, Šibenik, Pakoštane, Trogir, Duće, Vinkovci, itd.), tako i u Europi (Dü­sseldorf, Mostar, Rotterdam, Slovenija, Stuttgart, Zü­rich itd.). Navijanje Torcide karakterizira mješavina južnjačkog stila (velik broj zastava i transparenata, divovske zastave, karusel prije utakmice, uporaba pirotehnike) i engl. stila (navijački šalovi, glasno pjevanje navijačkih pjesama itd.). Iako je vjerojatno najčešća pjesma pripadnika Torcide »Ja te volim, Hajduče«, pjevaju se i mnoge druge pjesme koje ugl. sami smišljaju, katkad na poznatu melodiju. Od 1980. Torcida se okuplja na sjev. tribini poljudskog stadiona, tradicionalno na sjeveroist. dijelu, a stariji navijači na sjeverozapadnom. Pripadnici Torcide osnovali su u ožujku 1991. Klub navijača »Torcida« i registrirali ga kao društv. organizaciju, a poslije kao udrugu. Iscrpnu sociološku analizu povijesti, strukture i obilježja Torcide, uz terensko istraživanje, objavio je dr. Dražen Lalić 1993. u knjizi Torcida – pogled iznutra.