Zagreb, NK

Zagreb, NK, nogometni klub iz Zagreba. God. 1952. došlo je do spajanja gradskih klubova Zagreba i Borca (prvotno Milicionera) koji su osnovani nakon II. svj. rata te su se prvih poratnih godina natjecali u republičkoj ligi, potom u II. sav. ligi, a Borac je 1951. izborio ulazak u I. ligu. Tim spajanjem Borac, inače klub milicije, dobio je ime grada, a dotadašnji Zagreb prvoligaški status. Z. baštini i tradiciju predratnoga zagrebačkoga kluba → Grafičar, ŠK. Prvoligaški status Z. je zadržao kratko i već 1953. ispada u II. ligu. Vraća se 1954. i nakon nekoliko solidnih sezona ponovno ispada 1958. Nov povratak uslijedio je 1964. i već u prvoj sezoni postiže najbolji plasman u I. ligi (šesto mjesto) s momčadi za koju su nastupali među ostalima Bubanj, Dračić, Klobučar, Wacha, Azinović. U II. ligu ponovno su pali 1970. Vratili su se 1973. nakon kvalifikacija s Famosom iz Hrasnice i Osijekom, s kojim su odlučujuću utakmicu odigrali pred krcatim gledalištem stadiona u Maksimiru. Povratničku momčad vodio je V. Marković, a u sastavu su bili Rukljač, Smolek, Tucak, Lipovac, Čopor, Močibob, Antolić i dr. Nakon samo jedne sezone Z. opet ispada iz I. lige u koju se vraća 1977., zadržava 2 sezone i potom opet ispada. Za ulazak u I. jugosl. ligu Z. se ponovno izborio tek 1991., ali prvenstvo se više nije odigralo. U prvoj sezoni u I. HNL-u 1992. Z. je zauzeo drugo mjesto. U 1990-ima ugl. je u vrhu ili u gornjoj polovici tablice, a 2002. osvojio je hrv. prvenstvo sa Z. Kranjčarom kao trenerom (napadač I. Olić bio je najbolji strijelac prvenstva). U natjecanju za kup bio je finalist 1997. Z. nastupa na stadionu u Kranjčevićevoj ulici, gdje je prije II. svj. rata nastupala Concordia, a treninge za sve uzraste održava na terenima u Veslačkoj ulici uz rijeku Savu. Boja klupskih dresova bijela.