Nogometni leksikon
    projekt    abecedarij    tražilica    galerija    kontakt

Hrvatski športski savez (HŠS), središnja šport. organizacija koja je koordinirala radom klubova raznih šport. grana. Brojnim klubovima koji su osnivani u Hrvatskoj poč. XX. st. bilo je teško djelovati budući da nije postojala organizacija koja bi organizirala njihov rad. Klubovima udaljenima od većih gradova, središnji šport. savez nije bio potreban samo radi međunar. nastupa, nego i radi nužnosti unutar. povezivanja i ujedinjavanja šport. pokreta u nas. Bez natjecanja i mogućnosti za međusobno uspoređivanje, šport. klubovi nisu mogli napredovati, a često je dolazio u pitanje i njihov opstanak. Daljnji napredak hrv. športa ovisio je o osnivanju jednoga općega saveza svih šport. grana, koji bi povezao pojedine klubove i omogućio nesmetano odigravanje međusobnih i međunar. susreta. Prvu javnu inicijativu poduzeo je Mario Rieger Vinodolski, poznati šport. novinar i djelatnik, tajnik Prvoga nogometnoga i športskoga kluba (PNIŠK) u Zagrebu. On je 1. VI. 1908. u Hrvatskome športskom listu objavio poziv za osnivanje HŠS-a. Na kraju tog napisa stoji: … Na nama je, dakle, da osnujemo taj savez, kao svrha da neće pojedini klub spadati pod mađarski, austrijski ili ma koji drugi savez kad možemo osnovati Hrvatski športski savez te tako samostalno pristupiti internacionalnom športskom savezu. Osnivački sastanak sazvan je za 18. IX. 1908. u zagrebačkom svratištu K tri gavrana. On nije uspio, jer se na njemu nisu pojavili predstavnici tada najsnažnijih šport. organizacija, prije svega HAŠK-a. Daljnju akciju za osnivanje HŠS-a poduzeo je Hrvatski športski klub Šparta iz Sušaka. Taj je klub u zagrebačkom Obzoru objavio poziv hrv. šport. javnosti za utemeljenje središnje šport. organizacije. Članak započinje riječima: Drugovi! Športaši! Šport u Hrvatskoj došao je do nepomične točke, iz koje se neće prije maknuti dok ne budu naši klubovi organizirani tj. dok ne utemeljimo Hrvatski športski savez. Uz pomoć ovoga doći će naš šport na međunarodno polje, gdje će se moći bolje razvijati i stupiti u športske veze s drugim kulturnim narodima. Ipak, konačnu odluku o osnivanju HŠS-a morao je donijeti HAŠK, a on je to učinio u vrijeme kada je i njemu bilo potrebno postojanje Saveza. Naime, prilikom dogovaranja utakmica s madž. i austr. nogometnim klubovima, odn. s njihovim nogometnim savezima, HAŠK je imao poteškoća sred. 1909. Napokon je do osnivanja HŠS-a došlo 5. X. 1909. u zagrebačkom svratištu Griču. Na osnivačkoj skupštini bili su nazočni predstavnici HAŠK-a, I. hrvatskoga mačevalačkoga kluba, I. hrvatskoga sklizalačkoga društva, I. hrvatskoga automobilskoga kluba, I. hrvatskoga biciklističkoga kluba, Zagrebačkoga koturaškoga kluba Orao i Hrvatskoga športskoga kluba Academia. Izabran je i privremeni upravni odbor na čelu s predsjednikom Ljudevitom Andrassyem. Zbog tadašnjih polit. previranja unutar Austro-Ugarske Monarhije i vladavine promadž. bana Pavla Raucha, bilo je malo vjerojatno da se odobri rad jedne napredne hrv. društv. organizacije. Do odobrenja rada i pravila HŠS-a došlo je tek 10. VIII. 1910., kada je na vlast došao ban Nikola Tomašić. Na prvoj redovitoj gl. skupštini 30. III. 1911. izabran je novi upravni odbor koji se založio za uključivanje ostalih šport. organizacija u HŠS i za osnivanje stručnih sekcija i pododbora za pojedine šport. grane. Klubovima iz Istre i Dalmacije bilo je zabranjeno pristupanje HŠS-u, jer su pravno-politički bili izravno pod Austrijom. Na drugoj redovitoj gl. skupštini 13. VI. 1912. prihvaćeni su pravilnici i imenovani referenti za pojedine šport. sekcije: nogomet, skijanje, biciklizam, mačevanje, atletiku, tenis, automobilizam, plivanje i sklizanje. Te sekcije HŠS-a zapravo su prvi hrv. strukovni šport. savezi, iako tada nisu nosili takve nazive. Nogometna, biciklistička, atletska, teniska, automobilistička i plivačka sekcija raspisale su prva prvenstva Hrvatske i Slavonije. Na trećoj redovitoj skupštini HŠS-a 8. II. 1913. izraženo je zadovoljstvo glede razvoja športa u nas. Osnovane su nove šport. organizacije, broj članova je porastao, a prvenstva su, uz određene iznimke, uspjela i skrenula pozornost cjelokupne hrv. javnosti. Za predsjednika novog Odbora HŠS-a izabran je Franjo Bučar. Tijekom 1913. godine HŠS-u je, uz nekoliko hrv. klubova, pristupio i Športski klub Ilirija iz Ljubljane. Na četvrtoj redovitoj godišnjoj skupštini održanoj 13. II. 1914. najavljeno je formiranje sekcije za veslanje, a Savezu su pristupili HSK Hajduk iz Splita i Hrvatski veslački klub Jadran iz Zadra. Nakon osnivanja HŠS-a i njegovih sekcija pokrenute su inicijative za njihovo uključivanje u međunar. šport. saveze i međunar. natjecanja. U tome se nije uspjelo, ponajviše zbog nezainteresiranosti i slabosti naših šport. djelatnika, koji su sve međunar. aktivnosti prepustili Franji Bučaru. Međunar. priznanje naših šport. saveza sprječavali su i madž. i austr. predstavnici, ističući kako samo oni mogu državnopravno zastupati hrv. šport. Često su hrv. nogometnim klubovima obećavali privilegije ako pristupe Madžarskome nogometnom savezu ili su im prijetili bojkotom ako mu ne pristupe. Prvi svj. rat onemogućio je daljnje napore na međunar. povezivanju hrv. športa, a 27. VII. 1914. godine zabranjen je rad HŠS-a kao nac. organizacije. I dok su sokolske organizacije potpuno prestale s radom, športaši su se prilagodili situaciji i djelovali su organizirano. Pod nazivom humanitarnih organizacija, Odbora za priređivanje športskih utakmica u korist Crvenoga križa i Spomen lipe – zaklade za siročad i udovice palih hrv. junaka, organiziraju se natjecanja i prvenstva u nogometu, tenisu, hokeju na travi, biciklizmu, skijanju, atletici, plivanju i sklizanju. Bio je to, zapravo, nastavak rada HŠS-a i njegovih sekcija. Ekipe su kombinirane od igrača iz više klubova. Potkraj rata, 1. VIII. 1918., službeno je dopušten rad HŠS-a, pa su se počela organizirati i prvenstva Hrvatske. Organizirana natjecanja tijekom rata omogućila su kontinuitet šport. događanja i stjecanje iskustava šport. djelatnicima, što će im dobro poslužiti u šport. aktivnostima nakon I. svj. rata.