Kup pobjednika kupova (KPK)

Kup pobjednika kupova (KPK), eur. klupsko natjecanje. Inicirali su ga 1960. dotadašnji sudionici Srednjoeuropskoga kupa (Austrija, Madžarska, Italija, Čehoslovačka, Švicarska, Ist. Njemačka, Jugoslavija). Zamisao su poduprle Engleska, Škotska i Zap. Njemačka. UEFA je isprva bila suzdržana, ali od drugog izdanja u sezoni 1961–62. preuzela je organizaciju. U KPK-u su igrali pobjednici nac. kupova svih članova UEFA-e. Ako je isti klub bio pobjednik i u prvenstvu i u kupu, pravo nastupa u KPK-u imao je finalist nac. kupa. Igrao se po istim pravilima kao i KEP. Samo se prve godine finale igralo dvokružno, a otada na neutralnom terenu. U slučaju neriješenog rezultata u dvjema utakmicama, prvotno se igrala treća odlučujuća utakmica, ali je 1967. uvedeno pravilo prednosti za pogodak u gostima. U slučaju dvaju posve identičnih rezultata prvotno je odlučivao ždrijeb, kojega je 1971. zamijenilo izvođenje jedanaesteraca. Najviše uspjeha imali su njem., engl., tal. i španj. klubovi. Slovan iz Bratislave 1969. bio je prvi istočnoeur. pobjednik. Posljednje izdanje Kupa održano je u sezoni 1998–99. Najveći je uspjeh hrv. klubova nastup u polufinalu Dinama 1961. (ispao od Fiorentine) i Hajduka 1973. (ispao od Leeds Utd.).

Pobjednici:
1961. Fiorentina
1962. Atlético Madrid
1963. Tottenham Hotspur
1964. Sporting Lisabon
1965. West Ham Utd.
1966. Borussia, Dortmund
1967. Bayern
1968. Milan
1969. Slovan, Bratislava
1970. Manchester City
1971. Chelsea
1972. Glasgow Rangers
1973. Milan
1974. 1. FC Magdeburg
1975. Dinamo, Kijev
1976. Anderlecht
1977. Hamburger SV
1978. Anderlecht
1979. Barcelona
1980. Valencia
1981. Dinamo, Tbilisi
1982. Barcelona
1983. Aberdeen
1984. Juventus
1985. Everton
1986. Dinamo, Kijev
1987. Ajax
1988. Mechelen
1989. Barcelona
1990. Sampdoria
1991. Manchester Utd.
1992. Werder, Bremen
1993. Parma
1994. Arsenal
1995. Real, Zaragoza
1996. Paris St. Germain
1997. Barcelona
1998. Chelsea
1999. Lazio