Maksimir

Maksimir, nogometni stadion u Zagrebu, nazvan prema grad. predjelu u kojemu se nalazi; najveći stadion u gradu. Prvotno igralište HAŠK-a (od 1912), 1948. dodijeljeno NK Dinamu. Klub je uskoro na igralištu podignuo zgradu, nasipe za stajanje, a na zap. dijelu malenu tribinu. Prvu utakmicu Dinamo je odigrao 1948. s beogradskim Partizanom. Postojeći stadion počeo se graditi 1952., a projektanti su bili arh. Vladimir Turina, Eugen Ehrlich i Franjo Neidhardt. U prvoj dionici gradnje 1954. dovršene su atletska staza i zap. tribina. Sjev. tribina podignuta je 1955., a u trećoj dionici izgrađeni su zap. ulaz, blagajna, sanitarni čvor na zapadu te žičana ograda oko stadiona; u četvrtoj etapi izgrađena je 1961. ist. tribina, koja ujedno natkriva zap. tribinu pomoćnoga igrališta, i postavljena je rasvjeta. Gradnja juž. tribine započela je 1964., a završila 1969. Uprava Dinama preselila se 1972. iz prostorija u Haulikovoj ulici u prostorije na stadionu. God. 1974. na stadionu je uvedena nova rasvjeta, a 1998. počelo je opsežno preuređenje stadiona (srušene su sjev. tribina te zap., ist. i juž. stajanje, a dograđena je zap. tribina te izgrađena potpuno nova sjev. tribina), čime je narušen njegov prvotni izgled. Zbog nerealnih planova i nedostatka sredstava radovi nisu završeni, pa se stadion u 2000-ima koristi u provizornom stanju. Prije uvođenja sjedalica na zap. i ist. tribinu kapacitet stadiona bio je 64 000 gledatelja, a u 2000-ima stadion može primiti 40 000 gledatelja. Na maksimirskom stadionu igrane su utakmice EP-a 1976., na njemu je većinu utakmica odigrala hrv. reprezentacija od 1990., a redovito se njime koristi i upravlja NK Dinamo.