Zagreb

Zagreb, gl. grad Hrvatske; 779 145 st. na području upravne jedinice Grad Z. (2001). U Zagrebu se nogomet počeo igrati 1893. na poticaj F. Bučara u okviru Hrv. sokola. Prvi klubovi osnovani su 1903. → PNIŠK i → HAŠK, a 1906. odigrali su prvu javnu utakmicu na Marulićevu trgu (rezultat 1 : 1). Godinu dana poslije HAŠK se uputio na prvo gostovanje u Prag. God. 1906. osnovana je Concordia, 1907. Victoria, 1908. Tipografski šport. klub Zagreb, 1911. Građanski. Prve utakmice najčešće su se igrale na popularnoj Elipsi, igralištu Donjogradske gimnazije (današnje Srednjoškolsko igralište) te na Sajmištu (današnji Trg žrtava fašizma). God. 1910. HAŠK-u je odobreno uređenje igrališta pred Maksimirom (otvoreno 1912), a Concordia započinje izgradnju stadiona na Tratinskoj cesti (današnji stadion u Kranjčevićevoj ulici, izgrađen 1914). Nogometne aktivnosti obnavljaju se potkraj I. svj. rata: 1917–18. održano je gradsko prvenstvo, a najbolji su bili Građanski i HAŠK. U travnju 1919. u Zagrebu je osnovan Jugosl. nogometni savez (JNS), čije je sjedište 1930. preseljeno u Beograd. Iste god. osnovan je i Zagrebački nogometni podsavez, koji je pokrivao područje od Sušaka do Slavonskog Broda, uključujući i zap. Bosnu. U jugosl. prvenstvima do 1941. najuspješniji zagrebački predstavnik bio je Građanski (pet naslova prvaka), a naslove prvaka osvojili su i Concordia i HAŠK. Nakon II. svj. rata predratni nogometni klubovi su rasformirani. Osnovani su novi, od kojih su samo neki izravni nasljednici prijašnjih (Metalac, Lokomotiva). Kada je 1946. formirana Hrv. liga, od zagrebačkih klubova u njoj su se natjecali Dinamo, Lokomotiva i Metalac, a u prvome sav. natjecanju bili su Dinamo i Lokomotiva. Dio najboljih zagrebačkih igrača u prvim se godinama nakon II. svj. rata preselio u Beograd, ponajviše u armijski klub Partizan. Sve do potkraj 1950-ih god. Z. je ugl. imao 3 predstavnika u sav. ligi. U tom razdoblju uspješna je bila Lokomotiva, a u ligi je od 1951. i Zagreb (tadašnji Borac). No potkraj 1950-ih iz lige ispada Lokomotiva (1957), a 1958. i Zagreb, pa je jedini gradski predstavnik ostao Dinamo (drž. prvak 1948., 1954. i 1958). U 1960-ima u I. sav. ligu nakratko je ušla Trešnjevka (1963–66), a 1965. vraća se i Zagreb, koji je neko vrijeme bio stabilan prvoligaš, a potom u 1970-ima i 1980-ima tek povremeni sudionik sav. natjecanja. Glavni, često i jedini gradski predstavnik u sav. i međunar. natjecanjima ostao je Dinamo (jugosl. prvak 1982. i pobjednik Kupa velesajamskih gradova 1967). U Hrv. ligi od 1992. ponovno je Dinamo najuspješniji gradski predstavnik i višestruki prvak, Zagreb je stalan prvoligaš (2002. i prvak), a povremeni sudionici natjecanja bili su Hrvatski dragovoljac, Dubrava te klubovi obližnjih prigradskih naselja Inker (Inter) iz Zaprešića, Radnik iz Velike Gorice i Samobor. Nakon osamostaljenja Hrvatske, Z. je postao sjedištem Hrv. nogometnog saveza (HNS), a hrv. reprezentacija svoje službene utakmice najčešće igra na stadionu u Maksimiru. Nastupi gradske vrste, sastavljane od najboljih igrača iz zagrebačkih klubova, bili su česti i popularni u vrijeme kada je u gradu bilo nekoliko podjednako kvalitetnih klubova. Prvu utakmicu gradska je vrsta odigrala 1920. protiv Beograda u gostima (rezultat 1 : 0 za Zagreb). Do kraja 1941. reprezentacija Zagreba odigrala je čak 127 utakmica protiv odgovarajućih vrsta jugoslavenskih (najčešće Beograd, Subotica, Split, Sarajevo, Osijek, Sušak, Ljubljana) odn. inozemnih gradova (najčešće Graz, Beč, Budimpešta, Prag, Sofija, Trst). Nastupi gradske vrste bili su jednako popularni i česti i u prvim godinama nakon II. svj. rata, a onda su se prorijedili. Održavali su se sve do potkraj 1960-ih, kada su zbog promjene odnosa u nogometu izgubili smisao. Nakon II. svj. rata reprezentacija Zagreba najčešće je igrala s Beogradom, Splitom, Sofijom, Budimpeštom, Pragom i Bečom. Gradska vrsta predstavljala je grad i u prvim izdanjima Kupa velesajamskih gradova. U okviru tog natjecanja sastala se 1956. i 1959. s Birminghamom, 1958. i 1961. s Budimpeštom, i 1960. s Barcelonom.