ženski nogomet

ženski nogomet. Kin. povjesničari, tvrde da su žene u Kini igrale nogomet još prije dvije tisuće godina, o čemu svjedoče reljefi u kamenu pronađeni u središnjoj provinciji Henanu. Prema pisanju jednoga kin. pov. časopisa, nogomet je u početku bio igra između pojedinaca, ali je već u vrijeme dinastije Tang (618–907) poprimio oblike slične današnjem nogometu. »Zlatno doba« ženskog nogometa u Kini bilo je za dinastije Ming, između 1368. i 1644., kada su postojale profesionalne igračice. Poslije toga ovaj je šport neočekivano gurnut u zaborav da bi se opet afirmirao pravom ekspanzijom ženskih nogometnih klubova na svim kontinentima. Svj. nogometna organizacija FIFA povjerila je 1991. Kinezima organizaciju I. službenoga svj. prvenstva u ženskom nogometu. Utakmice tog prvenstva, na kojemu su trijumfirale Amerikanke, promatralo je i po 100 000 gledatelja. Četiri godine poslije Šveđanke su bile domaćice II. SP-a, a pobijedile su Norvežanke. Slijede još 2 SP-a: na trećemu u SAD-u 1999. Amerikanke su ponovile uspjeh iz 1991., a četvrto SP igrano je opet u SAD-u 2003. godine, jer je zbog epidemije SARS-a FIFA ovo prvenstvo prebacila iz Kine u SAD. Njemice su u finalu deklasirale Ruskinje sa 7 : 1. Ženski nogomet ušao je i u olimpijsku obitelj. Na Olimpijadi u Atlanti (1996) Amerikankama je pripala čast prvih olimpijskih pobjednica u ženskom nogometu, a 12 najboljih svj. ekipa borilo se 2000. godine za primat najbolje ekipe i na OI u Sydneyu, pobjednice su bile Norvežanke. Zbog pozitivnih iskustava s nogometnim »amazonkama« na ranijim OI, MOK je nedvosmisleno uvrstio i »dame u kopačkama« u program OI 2004. u Ateni. U završnici ekipa SAD-a pobijedila je Brazil s 2 : 1, a brončanu medalju dohvatila je Njemačka pobjedom nad Švedskom 1 : 0. Odigrana su dva neslužbena SP-a u ženskom nogometu, u vrijeme kada ovaj šport mladih djevojaka nije bio pod okriljem FIFA-e i nacionalnih saveza. Prvo, odigrano u Italiji 1982., pripalo je Talijankama, a drugi ženski »Mundijal« organizirali su Meksikanci. U Ciudad Mé­xicu na utakmici Meksiko–Argentina bilo je nazočno 100 000 gledatelja. »Rajska vrata« za ženski nogomet otvorila je i UEFA. Krovna nogometna asocijacija u Europi već je uspjela organizirati 6. krug prvenstva seniorskih reprezentacija uz sudjelovanje 34 drž. vrste (2003–04), gdje u kvalifikacijama igra i reprezentacija Hrvatske, a uporedo se igra i 3. prvenstvo Europe za djevojke do 19 godina uz sudjelovanje 39 država. U eur. razmjerima zanimljivo je da je popularnost, masovnost, pa i kvaliteta ženskog nogometa, dominantnija u skandinavskim zemljama u odnosu na ostale eur. države. Slijede zapadnoeuropske, pa istočnoeuropske zemlje. Kada je riječ o ženskom nogometu u zemljama bivše države, Hrvatska igra dominantnu ulogu, kako u povijesnom (»kolijevka ženskog nogometa« u ovom dijelu Europe), tako i u kvalitativnom smislu. Prve ženske nogometne sekcije, koje prerastaju u klubove, osnovane su 1937. u Zagrebu i Borovu. U proljeće 1937. pri Hrv. športskom klubu Zagreb (nema nikakve dodirne točke s NK Zagrebom), Ivica Vidović, sa svojim nogometnim istomišljenicima iz kluba, osnovao je ženski nogometni klub Zagreb. Jedan od njih, Marijan Matančić, poslije je bio poznati nogometni sudac jugosl. lige. U isto vrijeme u okviru kombinata Bata u Borovu osniva se istoimeni klub. U Zagrebu uskoro počinju djelovati i Jugoslavija i Maksimir, a Varaždinci osnivaju Slaviju. Najagilnije su djevojke iz kluba Zagreb, koje su odigrale nekoliko utakmica s Maksimirom, više zatvorenog tipa. Prema izjavi nogometašice iz tadašnjih ženskih klubova i najbolje igračice Zagreba Blankice Žiger, zagrebašice je na Zavrtnici trenirao Milan Belin, otac slavne braće nogometaša. Radi popularizacije, u Zagrebu su 1937. gostovale dvije austr. ženske nogometne ekipe, Austria i Windobona, i odigrale međusobnu utakmicu. Iako neki današnji kroničari prenose da su Austrijanke igrale i u Borovu, taj podatak nije točan. Svoj prvi međunar. susret nogometašice Zagreba odigrale su s ekipom iz Brna na Sokolskom stadionu na Sveticama, a Zagrepčanke su golom Marice Cimperman, pred 12 000 gledatelja, pobijedile Čehinje s 1 : 0. Igrale su: Gaby Bobeta, Marica Svagr, Slava Fais, Blankica Žiger, Fanči Bernik, Mira Žiger, Mira Šušnić, Dragica Medaković, Ankica Tortić, Otty Böhm, Marica Cimperman, Ružica Beran, Ivanka Anđel, Zorica Mejaški, Ankica Lacković i Anica Oman. Zagrepčanke su potom odigrale s gošćama još nekoliko utakmica u Varaždinu, Banjoj Luci i Ljubljani. U Zagrebu je 1938. osnovan i ženski loptački savez uz nazočnost delegata iz zagrebačkih klubova SK Maksimir i SK Jugoslavija, te varaždinske Slavije. Skupština je prihvatila prijedlog pravila i poslala ih na usvajanje u Ministarstvo za fizičko vaspitanje naroda u Beograd, a ovo je 1939. odgovorilo negativno s obrazloženjem da »nogomet nije za žene«. Nakon te odluke opalo je zanimanje djevojaka za nogomet. Rijetke inicijative pojedinaca nisu dale rezultata sve do 1970. Na inicijativu šport. djelatnika i šport. novinara V. Markotića, ženski nogomet je obnovljen. Hrv. nogometašice 1971. organiziraju prvo službeno prvenstvo. Na stadionu NK Zagreba po turnirskom sustavu sudjelovalo je 6 ekipa: ŽNK Merkur, ŽNK Zagreb (druga ekipa Merkura), ŽNK Moslavka, sve iz Zagreba, ŽNK Rijeka, ŽNK 8. mart iz Splita i ŽNK Podravina iz Novigrada Podravskog. U finalnom susretu Merkur je uvjerljivo svladao 8. mart s 4 : 0. Pobjednička ekipa igrala je u sastavu: Filipović, Ganžulić, Pongrac, Nimandan, Rančec, Trebovac, Listeš, Prpić, Vargek, Perić i Pedić. U borbi za 3. mjesto Riječanke su svladale nogometašice iz Novigrada Podravskog s 3 : 0, a ekipa Zagreba došla je do 5. mjesta pobjedom nad Moslavkom također s 3 : 0. Nagrade je igračicama predao Ante Pavlović, tajnik NSH, a za najbolju igračicu prvenstva izabrana je atraktivna Zlata Vargek iz Merkura. U sezoni 1972–73. NSH i njegova Komisija za ženski nogomet organizirali su i II. prvenstvo Hrvatske za nogometašice, a pobjednički pehar NSH zasluženo su primile nogometašice Save iz Zagreba, koje su s bodom prednosti pretekle Merkur. Treći je bio 8. mart iz Splita, četvrti Unik iz Zagreba, a peta Jugoplastika iz Splita. Merkur je organizirao i I. prvenstvo Zagreba u malom nogometu na terenima SRC Peščenice. Nastupilo je 6 ekipa, a pobijedio je Merkur. God. 1972. Zagreb ulazi u anale hrv. športa i nogometa, jer te godine ŽNK Merkur, uz potporu NSH, organizira na stadionu NK Zagreba u Kranjčevićevoj ulici i prvu međudržavnu utakmicu nogometašica u ovom dijelu Europe, Jugoslavija–Italija 3 : 2. Zanimljivo je da su Talijanke došle u Zagreb kao neslužbene prvakinje svijeta, te da je za korištenje stadiona ŽNK Merkur morao platiti upravi NK Zagreba. Za stručan i znanstveno-istraživački rad naših stručnjaka s Fakulteta za kineziologiju u Zagrebu, športsko-nogometnih struktura, poznatih trenerskih imena (uz časne iznimke danas pokojnih nogometnih velikana Jazbinšeka, Plešea, Lechnera…) nije bilo nekog većeg zanimanja, premda je kroz klubove ženskog nogometa u Hrvatskoj prošlo na tisuće mladih djevojaka oduševljenih za taj šport. U okviru Nogometnog saveza Jugoslavije od 1974. organiziraju se natjecanja na sav. razini. Počelo se s dvjema skupinama – »istok« i »zapad«, da bi od 1980. postojala jedinstvena Prva liga. Zadnji pobjednik u sezoni 1990–91. postale su igračice Maksimira (pobjedom nad Yumkom iz Vranja), a u srazu s niškim Mašincem osvojile su i kup. Hrv. nogometašice u neovisnoj Hrvatskoj startaju 1991. s trećim po redu drž. prvenstvom i natjecanjem u kupu. Do 2004., najuspješnije su Osječanke – deseterostruke drž. prvakinje i osmerostruke pobjednice kupa, a odmah za njima su Maksimirke. Hrvatice igraju i u Europi. U ligi prvakinja Staroga kontinenta Osječanke su nastupile u posljednje 3 godine, ali s manje uspjeha. Na reprezentativnom planu Hrvatice imaju povoljniji rezultat. Zanimanje za hrv. ženski nogomet u Europi sve je veće, mnogobrojni su pozivi za nastupe u mnogim eur. zemljama.